olazišna tačka idejne revolucije koju je proveo imam Homeini tiče se pitanja islamske filozofije i gnoze. On nije bio isključivo fakih, vjerski učenjak, ili politički lider jedne velike revolucije: prije svega bio je istinski gostik koji je gnozu ozbiljio u svim dimenzijama vlastitog života. Bez razumijevanja suštine gnoze sadržane u Kur'anu i Sunnetu, svaki reformistički pokret osuđen je na neuspjeh, dekadencu i propast. Imamova gnostička gledišta omeđena su okvirima izvorne islamske gnoze i tesavvufa. On je čvrsto vjerovao da je svaka reforma islamskog svijeta uvjetovana reformom vjerske misli, odnosno da cilj svakog reformističkog pokreta mora biti pomirba između racionalnog i onog što je van poimanja, između egzoterijskog i ezoterijskog, Šerijata i tarikata, vjere i ovoga svijeta. Držao je da razumijevanje vjere ne znači puko oponašanje, slijepo slijeđenje tradicije, te da ispravno poimanje i promišljanje vjere i svijeta za polazište mora imati razumijevanje čovjekove uloge i svijetu njegovog odnosa sa Svevišnjim. Ova knjiga priređena je povodom godišnjice preseljenja na ahiret Imama Homeinija, tog velikog reformatora islamske misli, i sadrži nekoliko Imamovih gnostičkih pisama, izvode iz njegovih gnostičkih djela, nekoliko njegovih gazela i Imamov životopis, Imamova gnostička pisma upućena su njegovom sinu Ahmedu i nevjesti Fatimi Tabatabai, ali svakako mogu poslužiti kao poruka i nadahnuće svim čitateljima. Također, knjiga sadrži i dva teksta o ličnosti i djelu imama Homeinija iz pera iranskog i britanskog autora, što će, nadamo se, dodatno osvijetliti Imamovu ličnost.