9789958845093 Načela morala u Kur'anu
Type
Book
Authors
Category
Publication Year
2013
Publisher
Naučnoistraživački institut "Ibn Sina", Bosnia and Herzegowina
Pages
268
Series Name
Description
Riječ izdavača
Kada god hoću napisati nešto o moralu i moralnosti, ruka mi zadrhti, a srce zatreperi. O moralu trebaju pisati uistinu moralni ljudi s najljepšom ćudi. Znajući još i to da ovi redovi ustvari jesu uvod u knjigu jednog od velikih savremenih učitelja morala, od kojeg sam nekada i sam učio i na koljenima pred njim sjedio, ovo mi pisanje biva još težim. Ali, šta da se radi? Kako reče veliki pjesnik lijepe riječi, Mevlana:
Ako vodu mora ne mogu popiti
Koliko sam žedan toliko ću kušati.
Moralnost je prvi uvjet življenja životom čovjeka. O značaju ćudoređa govori i to da je posljednji Božiji poslanik, Božiji blagoslov i mir njemu i njegovima, „upotpunjenje plemenitih ćudi“ označio kao sami cilj svoga poslanja. Posebno je značajno govoriti o ćudoređu i moralu u savremnom svijetu, u vremnu u kojem su se ljudi međusobno udaljili i u kojem je čovjekova nemoralnost jedna od njegovih velikih bolesti. Mnoge su škole mišljenja i ideologije ponudile svoja viđenja morala i moralnosti, te na teorijskoj, pa i edukativno-didaktičkoj ravni postigle značajne uspjehe. No, kada je po srijedi djelatno primjenjivanje i življenje moralnih naučavanja, javljaju se slabosti i posrtanja. Ustvari, savremeni čovjek ne boluje od nedostatka moralno-etičke teorije ili znanosti o moralu, već od nedostatka njegove primjene u životnoj praksi. Naravno, da bi se djelovalo u skladu s etičkim načelima, mora ih se poznavati i imati svijest o ishodištima koja zovu čovjeka moralnosti. Ovdje se nameće niz pitanja:Zašto se čovjek odgaja i ukrašava moralnim osobinama? Koja su ishodišta i osnove za moralan život? Gdje je ishodište samog morala? Kakva veza postoji između morala i religije? Kakva je veza između čovjekova pogleda na svijet i morala? U čemu je sreća, savršenstvo i blaženstvo čovjeka? Je li moral apsolutan ili relativan? Kakva je uloga čovjekove volje i slobode izbora, kao i čovjekovih težnji i pobuda u moralu? Zašto je, uistinu, čovjeku potreban moral i gdje je izvor te potrebe?..
Odgovori na spomenuta i slična pitanja rasvjetljavaju osnove moralnog življenja čovjeka. A kako je tek poželjno da na takva pitanja o osnovama i ishodištima morala pokušava odgovoriti i njima se bavi čovjek koji je sam visoko moralna osoba koja u svome djelatnome životu njeguje najljepše ćudoredne odlike. Takav zacijelo jeste profesor ajatollah Abdullah Dževadi Amoli.
Ovaj vrli profesor uistinu je ukrašen naljepšim odlikama lijepoga edeba i morala. Imao sam priliku boraviti u njegovome društvu i primijetiti i neke najtanahnije manire moralnog, uljudnog čovjeka, koji dok bi sjedio u društvu nikada se nije naslanjao na naslonjače stolice ili sećije, nikada u njegovom govoru nisam čuo riječ koja bi izlazila iz okvira jednog profinjenog, uljuđenog rječnika. Kada u svojim govorima i pisanjima i kritikuje koga, on to radi znanstveno utemeljeno, nikada ne prelazeći granice učtivosti i znanstvene korektnosti. A o njegovoj plijenećoj i nadahnjujućoj smirenosti i skrušenosti da i ne govorim.
Rođen je 1933. godine u Amolu, gradu na sjeveru Irana, gdje je prošao temeljne dionice opće naobrazbe, a onda nakon kraćeg boravka u Mašhadu, školovanje nastavlja u Teheranu i Komu, učeći od istaknutih profesora kakvi su Fešareki, Ša'rani, Fazel Tuni, Ilahi Qomše'i, Mohammad Taqi Amoli, Imam Homeini, Allameh Tabataba'i, Mohaqeq Damad i Mirza Hašem Amoli. Uz njih je proučavao različite discipline u domenu islamskih nauka, od prava i egzegeze Kur'ana, do misticizma i filozofije.
Potom je i sam počeo držati predavanja i kolokvije iz različitih islamskih disciplina. Njegova predavanja iz tefsira Kur'ana, metodologije islamskog prava i Sadraove filozofije u Komu su izuzetno posjećena i njima pored studenata islamskih visokih učilišta redovito prisustvuju i desetine ljubitelja riječi i nauke. Profesor Dževadi Amoli autor je čitavog niza djela iz oblasti klasične i savremene filozofije i teologije, tefsira, fikha, etike i misticizma, a sva ta djela povezuje jedna nit – Kur'an časni.
Profesor Amoli spada u red istaknutih komentatora Kur'ana časnog i nakon svoga učitelja Allameh Tabataba'ija nastavio je njegov put promicanja kur'anskih znanosti u tradicionalnim vjerskim učilištima, odgajajući i obrazujući brojne studente. Ajatollah Amoli stekao je i položaj visokog vjerskog autortiteta u islamskom pravu – položaj merdža'i taqlid-a.
Pored do sada objavljenih tematskih tumačenja Kur'ana, profesor radi i na cjelovitom komentaru Časne Knjige. Ovaj tefsir nosi naslov Tefsir-e tesnim i on prati redoslijed kur'anskih sura, te je do sada objavljeno nekoliko njegovih svezaka.
„Mabadiy-e axlaq dar Qor'an-e Karim“ (Načela morala u časnom Kur'anu) i „Marahele-e axlaq dar Qor'an-e Karim“ (Stupnjevi morala u časnom Kur'anu) svakako su Amolijeva najznačajnija djela iz oblasti etike, a jednodobno spadaju i u njegova tematska tumačenja Kur'ana. Njegova najnovija knjiga „Mafatih al hayat“ (Ključevi života) predstavlja kompendij islamskih predaja o životnoj praksi, životu u skladu s moralnim načelima islama, i naišla je na neviđen prijem kod čitalaštva.
No, knjiga koju imate pred sobom također je plod autorove zamišljenosti nad kur'anskim tekstom i ustvari predstavlja sukus njegovih predavanja tematskog tefsira koja je držao za svoje studente i druge ljubitelje nauke. Ona ima karakter filozofsko-etičkog djela. Drugim riječima, ona tretira neka etička načela iz perspektive posljednje Božije objave – Kur'ana mudrog. Knjiga je koncipirana tako da sadrži četiri cjeline:Prvi dio pod naslovom „Svjetonazor i etika“ sastoji se iz četiri poglavlja u kojima autor tretira međusobni utjecaj svjetonazora i etike, kao i ishodišta etičkih propisa, a zatim analizira pitanje čovjekova savršenstva i vrline iz perspektive religije, kao i njegove tjelesne i duhovne sreće i blaženstva.
Drugi dio nosi naslov „Čovjek i etika“ i sastoji se od šest poglavlja. Autor ovdje promišlja čovjekovu potrebu i okrenutost moralu, zatim mogućnost mijenjanja ćudi – moralnih osobina kod čovjeka, a onda objašnjava neprolaznost morala, te nudi niz pojašnjenja o čovjekovoj volji, željama i slobodi. Na kraju ovog dijela govori se i o osobinama učitelja morala.
Treći dio pod naslovom „Važnost i rezultati morala“ obuhvata, također, šest poglavlja u kojima autor prvo govori o važnosti morala, zatim izvoru i ishodištu čovjekove potrebe za moralom, te o učincima morala u ravni individualnog duševnog pročišćenja i težnje višim užicima, kao i u ravni čovjekove društvenosti, pojašnjavajući ulogu morala u ponašanju onih koji su nositelji vlasti i državnih položaja.
Četvrti dio nosi naslov „Mudri i etika“, a nakon kraćeg uvoda u njemu autor kroz četiri zasebna poglavlja govori o etičkom naučavanju i stavovima velikana muslimanskog mišljenja kao što su Farabi, Ibn Sina, Attar Nišaburi i Mulla Sadra Širazi, s posebnim osvrtom na Ibn Sinaovu raspravu o položajima istinskih znalaca (maqamat al-'arifin).
Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“ u Sarajevu ima čast u sklopu svojih znansteno-kulturnih aktivnosti i izdavačke djelatnosti cijenjenome čitateljstvu i zaljubljenicima humanog islamskog nauka ponuditi prijevod ovoga djela na bosanskom jeziku, nadajući se da ćemo ovim činom napraviti bar mali korak na putu širenja ideje moralnosti među ljudima.
Na kraju, iskreno se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovome projektu i dali svoj doprinos bez kojeg ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana, od prevodioca, lektora i korektora do svih ostalih kolega i saradnika. Dužnost mi je posebno zahvaliti svim uposlenicima našeg Instituta koji se nesebično trude i ulažu svoju energiju u svaku našu aktivnost. Neka im Bog podari snage da ustraju na putu služenja znanju i kulturi.
I, naravno, nijedno pisano djelo, kao i nijedno djelo ljudskih ruku uopće, nije bez mahana i nedostataka. To posebno važi za djela koja se prevode sa jednog jezika na drugi. Tajna „neprevodivosti“, odnosno nepostojanja savršenog prevoda je i u tome što svaki jezik nosi teško breme kulture u kojoj je nastajao i razvijao se, breme koje je teško prenijeti u novi jezik i kulturu. To posebno važi za ona djela koja nastaju na posebnoj filozofskoj potki, a da ne govorimo o prevođenju kur'anskih ajeta i njihovome razumijevanju. Stoga, ako u ovoj knjizi, koja zacijelo ima spomenute osobenosti i na neki način predstavlja tematsko tumačenje časnog Kur'ana, nađete koji nedostatak, grešku i previd, molimo da nas o tome obavijestite, kako bismo bili svjesni svojih propusta i spriječili njihovo ponavljanje u budućim ostvarenjima.
Od Boga tražim da mi da edeba
Jer bez njega nema naklonosti od Rabba.
A pomoć je samo od Boga i samo se na Njega oslanjamo.
Prof. dr. Mohammad Ali Barzanooni
Univerzitetski profesor i direktor Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ u Sarajevu
Kada god hoću napisati nešto o moralu i moralnosti, ruka mi zadrhti, a srce zatreperi. O moralu trebaju pisati uistinu moralni ljudi s najljepšom ćudi. Znajući još i to da ovi redovi ustvari jesu uvod u knjigu jednog od velikih savremenih učitelja morala, od kojeg sam nekada i sam učio i na koljenima pred njim sjedio, ovo mi pisanje biva još težim. Ali, šta da se radi? Kako reče veliki pjesnik lijepe riječi, Mevlana:
Ako vodu mora ne mogu popiti
Koliko sam žedan toliko ću kušati.
Moralnost je prvi uvjet življenja životom čovjeka. O značaju ćudoređa govori i to da je posljednji Božiji poslanik, Božiji blagoslov i mir njemu i njegovima, „upotpunjenje plemenitih ćudi“ označio kao sami cilj svoga poslanja. Posebno je značajno govoriti o ćudoređu i moralu u savremnom svijetu, u vremnu u kojem su se ljudi međusobno udaljili i u kojem je čovjekova nemoralnost jedna od njegovih velikih bolesti. Mnoge su škole mišljenja i ideologije ponudile svoja viđenja morala i moralnosti, te na teorijskoj, pa i edukativno-didaktičkoj ravni postigle značajne uspjehe. No, kada je po srijedi djelatno primjenjivanje i življenje moralnih naučavanja, javljaju se slabosti i posrtanja. Ustvari, savremeni čovjek ne boluje od nedostatka moralno-etičke teorije ili znanosti o moralu, već od nedostatka njegove primjene u životnoj praksi. Naravno, da bi se djelovalo u skladu s etičkim načelima, mora ih se poznavati i imati svijest o ishodištima koja zovu čovjeka moralnosti. Ovdje se nameće niz pitanja:Zašto se čovjek odgaja i ukrašava moralnim osobinama? Koja su ishodišta i osnove za moralan život? Gdje je ishodište samog morala? Kakva veza postoji između morala i religije? Kakva je veza između čovjekova pogleda na svijet i morala? U čemu je sreća, savršenstvo i blaženstvo čovjeka? Je li moral apsolutan ili relativan? Kakva je uloga čovjekove volje i slobode izbora, kao i čovjekovih težnji i pobuda u moralu? Zašto je, uistinu, čovjeku potreban moral i gdje je izvor te potrebe?..
Odgovori na spomenuta i slična pitanja rasvjetljavaju osnove moralnog življenja čovjeka. A kako je tek poželjno da na takva pitanja o osnovama i ishodištima morala pokušava odgovoriti i njima se bavi čovjek koji je sam visoko moralna osoba koja u svome djelatnome životu njeguje najljepše ćudoredne odlike. Takav zacijelo jeste profesor ajatollah Abdullah Dževadi Amoli.
Ovaj vrli profesor uistinu je ukrašen naljepšim odlikama lijepoga edeba i morala. Imao sam priliku boraviti u njegovome društvu i primijetiti i neke najtanahnije manire moralnog, uljudnog čovjeka, koji dok bi sjedio u društvu nikada se nije naslanjao na naslonjače stolice ili sećije, nikada u njegovom govoru nisam čuo riječ koja bi izlazila iz okvira jednog profinjenog, uljuđenog rječnika. Kada u svojim govorima i pisanjima i kritikuje koga, on to radi znanstveno utemeljeno, nikada ne prelazeći granice učtivosti i znanstvene korektnosti. A o njegovoj plijenećoj i nadahnjujućoj smirenosti i skrušenosti da i ne govorim.
Rođen je 1933. godine u Amolu, gradu na sjeveru Irana, gdje je prošao temeljne dionice opće naobrazbe, a onda nakon kraćeg boravka u Mašhadu, školovanje nastavlja u Teheranu i Komu, učeći od istaknutih profesora kakvi su Fešareki, Ša'rani, Fazel Tuni, Ilahi Qomše'i, Mohammad Taqi Amoli, Imam Homeini, Allameh Tabataba'i, Mohaqeq Damad i Mirza Hašem Amoli. Uz njih je proučavao različite discipline u domenu islamskih nauka, od prava i egzegeze Kur'ana, do misticizma i filozofije.
Potom je i sam počeo držati predavanja i kolokvije iz različitih islamskih disciplina. Njegova predavanja iz tefsira Kur'ana, metodologije islamskog prava i Sadraove filozofije u Komu su izuzetno posjećena i njima pored studenata islamskih visokih učilišta redovito prisustvuju i desetine ljubitelja riječi i nauke. Profesor Dževadi Amoli autor je čitavog niza djela iz oblasti klasične i savremene filozofije i teologije, tefsira, fikha, etike i misticizma, a sva ta djela povezuje jedna nit – Kur'an časni.
Profesor Amoli spada u red istaknutih komentatora Kur'ana časnog i nakon svoga učitelja Allameh Tabataba'ija nastavio je njegov put promicanja kur'anskih znanosti u tradicionalnim vjerskim učilištima, odgajajući i obrazujući brojne studente. Ajatollah Amoli stekao je i položaj visokog vjerskog autortiteta u islamskom pravu – položaj merdža'i taqlid-a.
Pored do sada objavljenih tematskih tumačenja Kur'ana, profesor radi i na cjelovitom komentaru Časne Knjige. Ovaj tefsir nosi naslov Tefsir-e tesnim i on prati redoslijed kur'anskih sura, te je do sada objavljeno nekoliko njegovih svezaka.
„Mabadiy-e axlaq dar Qor'an-e Karim“ (Načela morala u časnom Kur'anu) i „Marahele-e axlaq dar Qor'an-e Karim“ (Stupnjevi morala u časnom Kur'anu) svakako su Amolijeva najznačajnija djela iz oblasti etike, a jednodobno spadaju i u njegova tematska tumačenja Kur'ana. Njegova najnovija knjiga „Mafatih al hayat“ (Ključevi života) predstavlja kompendij islamskih predaja o životnoj praksi, životu u skladu s moralnim načelima islama, i naišla je na neviđen prijem kod čitalaštva.
No, knjiga koju imate pred sobom također je plod autorove zamišljenosti nad kur'anskim tekstom i ustvari predstavlja sukus njegovih predavanja tematskog tefsira koja je držao za svoje studente i druge ljubitelje nauke. Ona ima karakter filozofsko-etičkog djela. Drugim riječima, ona tretira neka etička načela iz perspektive posljednje Božije objave – Kur'ana mudrog. Knjiga je koncipirana tako da sadrži četiri cjeline:Prvi dio pod naslovom „Svjetonazor i etika“ sastoji se iz četiri poglavlja u kojima autor tretira međusobni utjecaj svjetonazora i etike, kao i ishodišta etičkih propisa, a zatim analizira pitanje čovjekova savršenstva i vrline iz perspektive religije, kao i njegove tjelesne i duhovne sreće i blaženstva.
Drugi dio nosi naslov „Čovjek i etika“ i sastoji se od šest poglavlja. Autor ovdje promišlja čovjekovu potrebu i okrenutost moralu, zatim mogućnost mijenjanja ćudi – moralnih osobina kod čovjeka, a onda objašnjava neprolaznost morala, te nudi niz pojašnjenja o čovjekovoj volji, željama i slobodi. Na kraju ovog dijela govori se i o osobinama učitelja morala.
Treći dio pod naslovom „Važnost i rezultati morala“ obuhvata, također, šest poglavlja u kojima autor prvo govori o važnosti morala, zatim izvoru i ishodištu čovjekove potrebe za moralom, te o učincima morala u ravni individualnog duševnog pročišćenja i težnje višim užicima, kao i u ravni čovjekove društvenosti, pojašnjavajući ulogu morala u ponašanju onih koji su nositelji vlasti i državnih položaja.
Četvrti dio nosi naslov „Mudri i etika“, a nakon kraćeg uvoda u njemu autor kroz četiri zasebna poglavlja govori o etičkom naučavanju i stavovima velikana muslimanskog mišljenja kao što su Farabi, Ibn Sina, Attar Nišaburi i Mulla Sadra Širazi, s posebnim osvrtom na Ibn Sinaovu raspravu o položajima istinskih znalaca (maqamat al-'arifin).
Naučnoistraživački institut „Ibn Sina“ u Sarajevu ima čast u sklopu svojih znansteno-kulturnih aktivnosti i izdavačke djelatnosti cijenjenome čitateljstvu i zaljubljenicima humanog islamskog nauka ponuditi prijevod ovoga djela na bosanskom jeziku, nadajući se da ćemo ovim činom napraviti bar mali korak na putu širenja ideje moralnosti među ljudima.
Na kraju, iskreno se zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovome projektu i dali svoj doprinos bez kojeg ova knjiga ne bi ugledala svjetlo dana, od prevodioca, lektora i korektora do svih ostalih kolega i saradnika. Dužnost mi je posebno zahvaliti svim uposlenicima našeg Instituta koji se nesebično trude i ulažu svoju energiju u svaku našu aktivnost. Neka im Bog podari snage da ustraju na putu služenja znanju i kulturi.
I, naravno, nijedno pisano djelo, kao i nijedno djelo ljudskih ruku uopće, nije bez mahana i nedostataka. To posebno važi za djela koja se prevode sa jednog jezika na drugi. Tajna „neprevodivosti“, odnosno nepostojanja savršenog prevoda je i u tome što svaki jezik nosi teško breme kulture u kojoj je nastajao i razvijao se, breme koje je teško prenijeti u novi jezik i kulturu. To posebno važi za ona djela koja nastaju na posebnoj filozofskoj potki, a da ne govorimo o prevođenju kur'anskih ajeta i njihovome razumijevanju. Stoga, ako u ovoj knjizi, koja zacijelo ima spomenute osobenosti i na neki način predstavlja tematsko tumačenje časnog Kur'ana, nađete koji nedostatak, grešku i previd, molimo da nas o tome obavijestite, kako bismo bili svjesni svojih propusta i spriječili njihovo ponavljanje u budućim ostvarenjima.
Od Boga tražim da mi da edeba
Jer bez njega nema naklonosti od Rabba.
A pomoć je samo od Boga i samo se na Njega oslanjamo.
Prof. dr. Mohammad Ali Barzanooni
Univerzitetski profesor i direktor Naučnoistraživačkog instituta „Ibn Sina“ u Sarajevu
Number of Copies
1
